l

im. s. neskl. šesnaesto slovo hrvatske abecede

l

im. m. neskl. usni alveolarni bočni zvonačni suglasnik [epentetski l]  epentetski ~ glas l koji se umeće pri jotaciji iza p, b, m, v, f

l

oznaka za litru; sin. L

L

oznaka za litru; sin. l

im. m. neskl. glazb. solmizacijska oznaka za šesti stupanj ljestvice

lȁbav

prid. G lȁbava; odr. lȁbavī, G lȁbavōg(a); ž. lȁbava, s. lȁbavo; komp. labàvijī 1. koji je slabo vezan, koji nije napet ili zategnut [~ čvor] 2. pren. koji je nesiguran ili slab, koji nije postojan [labavo prijateljstvo]

lȁbaviti

gl. nesvrš. prijel. prez. 1. l. jd. lȁbavīm, 3. l. mn. lȁbavē, imp. lȁbavi, aor. lȁbavih, imperf. lȁbavljāh, prid. r. lȁbavio, prid. t. lȁbavljen činiti labavim ono što je bilo učvršćeno, zavezano ili čvrsto zategnuto [~ konopce; ~ žice]; sin. opuštati, otpuštati, popuštati; ant. napinjati, naprezati, natezati, zatezati

lȁbavjeti

gl. nesvrš. neprijel. prez. 1. l. jd. lȁbavīm, 3. l. mn. lȁbavē, imp. lȁbavi, aor. lȁbavjeh, imperf. lȁbavljāh, prid. r. m. lȁbavio, ž. lȁbavjela, s. lȁbavjelo; mn. lȁbavjeli postajati labavim

lȁbavōst

im. ž. G lȁbavosti, I lȁbavošću/lȁbavosti 1. svojstvo onoga što je slabo vezano, što nije napeto ili zategnuto 2. svojstvo onoga što se klima ili ljulja jer nije dobro učvršćeno; sin. klimavost 3. pren. svojstvo onoga što je nesigurno ili slabo, što nije postojano

labìjāl

im. m. G labijála; mn. N labijáli, G labijálā v. usnenik

lȁbijālnī

prid. G lȁbijālnōg(a); ž. lȁbijālnā, s. lȁbijālnō v. usneni

lȁbīlan

prid. G lȁbīlna; odr. lȁbīlnī, G lȁbīlnōg(a); ž. lȁbīlna, s. lȁbīlno; komp. labìlnijī 1. koji ne stoji čvrsto, koji lako može pasti i prevrnuti se [~ stup] 2. v. neuravnotežen, nestabilan

labiodèntāl

im. m. G labiodentála; mn. N labiodentáli, G labiodentálā v. zubnousnenik

labiodèntālnī

prid. G labiodèntālnōg(a); ž. labiodèntālnā, s. labiodèntālnō v. zubnousneni

labìrint

im. m. G labìrinta; mn. N labìrinti, G labìrinātā 1. grad. građevina s mnogo isprepletenih hodnika i prostorija iz koje je teško naći izlaz 2. anat. šupljina u srednjemu uhu u kojoj su smješteni osjeti sluha i ravnoteže 3. pren. zamršeno i teško rješivo stanje, problem itd.

labirìntnī

prid. G labirìntnōg(a); ž. labirìntnā, s. labirìntnō koji se odnosi na labirint [~ organ; ~ prsten]

labòrant

im. m. G labòranta; mn. N labòranta, G labòranātā tehničar u laboratoriju

labòrantica

im. ž. G labòranticē; mn. N labòrantice, G labòrantīcā tehničarka u laboratoriju

labòrantičin

prid. G labòrantičina; ž. labòrantičina, s. labòrantičino koji pripada laborantici

laboràtōrij

im. m. G laboràtōrija; mn. N laboràtōriji, G laboràtōrījā prostor opremljen za znanstvene pokuse, medicinska istraživanja i sl. [kemijski ~; ~ u domu zdravlja]

laboràtōrījskī

prid. G laboràtōrījskōg(a); ž. laboràtōrījskā, s. laboràtōrījskō koji se odnosi na laboratorij

làbrādor

im. m. G làbrādora, I làbrādorom; mn. N làbrādori, G làbrādōrā zool. pas kratke guste dlake crne, žute ili smeđe boje

lȁbūd

im. m. G lȁbuda; mn. N lȁbudi/lȁbudovi, G lȁbūdā/lȁbudōvā zool. močvarica iz skupine selica izrazito duga vrata bijele, rjeđe crne, boje [žutokljuni ~]

lȁbuđī

prid. G lȁbuđēg(a); ž. lȁbuđā, s. lȁbuđē 1. koji se odnosi na labude [labuđe jezero] 2. pren. koji je kao u labuda [~ vrat]

làdānje

im. s. G làdānja; mn. N làdānja, G làdānjā 1. posjed na selu namijenjen odmoru 2. odmor na istoimenu posjedu

làdica

im. ž. G làdicē; mn. N làdice, G lȁdīcā dio namještaja u obliku kutije koja se uvlači i izvlači, služi za čuvanje i odlaganje različitih predmeta ♦ držati što u ladici odugovlačiti s rješavanjem čega; završiti u ladici ne biti riješen, biti odgođen

làdīno

im. m. G làdīna jez. izumrli pisani romanski jezik španjolskih Židova

lȃđa

im. ž. G lȃđē; mn. N lȃđe, G lȃđā 1. v. brod 2. grad. uzdužni dio crkve odijeljen stupovima i namijenjen vjernicima; sin. brod ♦ potonule su komu sve lađe našao se u beznadnome položaju, loše je volje

làđār

im. m. G lađára, V lȁđāru/lȁđāre; mn. N lađári, G lađárā čovjek kojemu je zanimanje prijevoz putnika i robe lađom

lađárev

prid. G lađáreva; ž. lađáreva, s. lađárevo koji pripada lađaru; sin. lađarov

lađárov

prid. G lađárova; ž. lađárova, s. lađárovo usp. lađarev

lȃđica

im. ž. G lȃđicē; mn. N lȃđice, G lȃđī um. mala lađa  indijska ~ zool. jedini živući glavonožac koji ima vanjsku, spiralnu kućicu koja obuhvaća cijelo tijelo; sin. nautilus

lȁgan

prid. G lȁgana; odr. lȁganī, G lȁganōg(a); ž. lȁgana, s. lȁgano; komp. lagànijī 1. koji je male težine [lagana torba; lagani teret]; sin. lak; ant. težak 2. koji se dobro podnosi [~ posao; lagana vremena]; sin. lak; ant. težak 3. koji je male snage ili jačine [lagana glavobolja] 4. koji ne zahtijeva veći napor [lagana zadaća; lagano pitanje]; sin. lak; ant. težak 5. koji se brzo probavlja [lagana hrana]; ant. težak

lȁgano

pril. komp. lagànijē bez velike snage i jačine, bez velikoga napora [~ udariti]

làgati

gl. nesvrš. neprijel. prez. 1. l. jd. lȁžēm, 3. l. mn. lȁžū, imp. làži, aor. làgah, imperf. lȁgāh, prid. r. làgao govoriti nešto što nije istina [~ roditeljima]; sin. izmišljati ♦ laže čim zine uvijek laže, služi se lažima

lȁgodan

prid. G lȁgodna; odr. lȁgodnī, G lȁgodnōg(a); ž. lȁgodna, s. lȁgodno; komp. lagòdnijī koji je udoban i ugodan, koji nije opterećen problemima [~ život]

lȁgodno

pril. komp. lagòdnijē udobno i ugodno, bez opterećenja problemima [~ živjeti]

lȁgodnōst

im. ž. G lȁgodnosti, I lȁgodnošću/lȁgodnosti svojstvo onoga što je lagodno

lagúna

im. ž. G lagúnē; mn. N lagúne, G lagúnā zem. plićak odvojen od mora pješčanim nanosom, koraljnim grebenom ili atolom

lȁhōr

im. m. G lȁhora, I lȁhorom; mn. N lȁhori, G lȁhōrā met. lagan vjetar; sin. povjetarac

lȁičkī

prid. G lȁičkōg(a); ž. lȁičkā, s. lȁičkō koji se odnosi na laike

lȁik

im. m. G lȁika, V lȁiče; mn. N lȁici, G lȁī 1. rel. a. vjernik koji nije svećenik b. redovnik koji ne pripada kleru, koji nije svećenik 2. pren. osoba koja nije školovanjem stekla znanja i vještine za rad u kojoj struci; sin. nestručnjak; ant. stručnjak

laìkāt

im. m. G laikáta rel. 1. ukupnost vjernika koji ne pripadaju kleru 2. vjernici koji aktivno sudjeluju u duhovnome životu

lȁikinja

im. ž. G lȁikinjē; mn. N lȁikinje, G lȁikīnjā 1. rel. a. vjernica koja nije redovnica b. redovnica koja ne pripada kleru 2. pren. žena koja školovanjem nije stekla znanja i vještine za rad u kojoj struci; sin. nestručnjakinja; ant. stručnjakinja

lȁjānje

im. s. G lȁjānja glasanje lavežom

lȁjati

gl. nesvrš. neprijel. prez. 3. l. jd. lȁ, 3. l. mn. lȁ, aor. 3. l. jd. lȁja, imperf. 3. l. jd. lȁjāše, prid. r. lȁjao glasati se lavežom [Pas laje.]

lajtmòtīv

im. ž. G lajtmotíva; mn. N lajtmotívi, G lajtmotívā 1. umj. motiv ili misao koja se provlači kroz kakvo umjetničko djelo, koja se stalno ponavlja 2. pren. glavna ili temeljna misao, misao vodilja

lȁk

im. m. G làka; mn. N làkovi, G lȁkōvā otopina kojom se premazuju predmeti i površine radi zaštite i postizanje sjaja [~ za drvo; ~ za nokte]

Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje
Školska knjiga